Film je potpuno ženska priča, što je vrlo zanimljivo, obzirom da je reditelj muškarac, a u pitanju je nezavisni američki reditelj Cristobal Krusen, koji je ime filmu dao po jednom od svojih omiljenih filmova reditelja Vittoria De Sice – Umberto D, jer je želio da makar u nazivu podsjeća na talijanski neorealizam. Film je o ženi koja je, uslovno rečeno, imala sve, a potom nema ništa, te o ovozemaljskoj materijalnoj sferi, a potom i metafizičkom i transcendentalnom spoznanju koje nastupa kada izgubi sve materijalne stvari i shvati da zapravo postoji nešto više od onoga čime smo svakodnevno zaokupljeni. Do suradnje je došlo tako što je reditelj Krusen pogledao film Alenino putovanje koji mu se jako dopao, te sam pozvana na audiciju. Bilo je lijepo to što me je prijašnji rad preporučio za rad na jednom…
